Nešto o Brinju
Brinje je naselje u sjeverozapadnoj Lici. Leži u krškoj uvali Brinjskog polja na staroj Jozefinskoj cesti koja iz Karlovca vodi u Senj, a prelazi preko dva dominantna prijevoja, Kapele i Vratnika. Središte je istoimeneopćine a pripada Ličko – senjskoj županiji. Prostor je to u zemljopisnom pogledu koji se prostire u potkapelskom kraju između obronaka Velike Kapele i Velebita na površini 358 kilometara kvadratnih.
U prošlost je nosilo naziv Monetium, a najstariji poznati stanovnici bili su Japodi, jedno od Ilirskih plemena.Kasnije su došli Rimljani. Prostor današnjeg Sokolca u središtu Brinja stanovništvo naziva Gradinom.
Prvi puta pod nazivom Brinje spominje se 1343. godine,gdje je zapisano kao „ Brigna“, a kasnije kao „ Bregne“.Većina stručnjaka koja se bavi istraživanjem smatra da taj naziv označava čakavski lokalizam „brnja“ tj. borovnica. Drugi smatraju da znači „brina“ tj. uzvišenje.
U to vrijeme Brinjem su gospodarili krčki knezovi Frankapani, kasnije poznati kao Frankopani. Oni su na jednoj uzvisini, već spomenutoj Gradini podigli tvrdi grad ( 1411.god. ) kasnije poznatkao Sokolac. U svojim osvajačkim i pljačkaškim pohodima Osmanlije su dva puta opsjedali utvrdu Sokolac, ali ga nisu zauzeli.Posljednji mjesni gospodar Vuk Frankopan, u nemogućnosti daljebraniti Brinje od Osmanskih prodora prepuša upravi Senjske kapetanije u sastavu Vojne krajine kojase u 16. st. ustrojava za obranu hrvatskih i habsburških zemalja od Osmanlija.
U oslobađanju Like i hrvatskih zemalja od Turaka, svećenik Marko Mesić s graničarskom vojskom odigrao je veliku ulogu. Njegov spomenik nalazi se uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Nakon razvojačenja do početka 20. st. stanovništvo se povećavalo ali se živjelo siromašno. Mnogi su žitelji napuštali zavičaj u potrazi za boljim životom. Kroz Brinje prolazi, već spomenuta Jozefinska cesta (1775. – 1779. ). Na cesti je bilo sagrađeno ukupno 13 mostova. Jedan od njih je most preko Gate podno Gradine. Na više mjesta postavljene su i sunčane ure pa tako i na brinjskom mostu. Prilikom rekonstrukcije 1801.g. dobio je još i kamenu kuglu.
Na već spomenutoj Gradini nalazi se Kapela Presvetog Trojstva i u njoj stalna izložba „ Plemićki grad Sokolac„.
Kapela svetog Fabijana i Sebastijana je najstarija sačuvana romanička crkva u Gackoj.
Kapela Svetog Vida, srednjovjekovna je kapela podno Humca izgrađena u gotičkom stilu.
Klima je umjereno-kontinentalna sa znatnim planinskim utjecajima i vjetrovitim danima.
Pored mjesta prolazi autocesta Zagreb-Split (Dalmatina). Turističke su mogućnosti značajne ali su nedovoljno iskorištene.
Stalno iseljavanje uvjetovalo je i smanjenje broja stanovnika. Zbog siromaštva, većina stanovništva napušta zavičaj i u tuđini teško zarađuje za život kao pružni radnici i mineri. Spomenik brinjskom mineru u središtu mjesta svjedoči o tim vremenima. U svim razdobljima kraj je bio uvelike zapostavljen u razvojnom smislu.
U Domovinskom ratu ( 1991. – 1995. ) veliki doprinos u obrani Brinja dali su i pripadnici 3. bojne HV-a „Brinjski vukovi„.
Među prirodnim znamenitostima u Brinju i okolici ističe se špilja Siničić, Rokina bezdana u Jezeranima.